Rat unutar SDS-a prerasta u sve otvoreniji obračun, a pokušaj Marinka Božovića da javne kritike predstavi kao dio plana režimskih medija protiv stranke izazvao je oštar odgovor Aleksandre Pandurević.
Članica Predsjedništva SDS-a nije mu ostala dužna. Podsjetila ga je na dešavanja od prije godinu i po dana, kada je upravo on pokrenuo ofanzivu na tadašnjeg predsjednika SDS-a Milana Miličevića, koristeći i režimske i medije koji se tako ne predstavljaju.
„Kako bih voljela da si prije godinu i po dana ovako mislio kada si pokrenuo ofanzivu za rušenje Milana Miličevića i preko režimskih i preko ‘nerežimskih’ medija“, poručila je Pandurevićeva.
Posebno je naglasila da je Miličević bio meta napada čak i u vrijeme kada ga je, kako navodi, režim držao u pritvoru, dok su mu pojedini mediji koji se ne smatraju režimskim dodatno nanosili političku štetu.
Pandurevićeva smatra da je upravo tada počeo put koji je SDS doveo u današnju krizu. Iako kaže da ne želi da vjeruje da je Božović svjesno radio na uništavanju stranke, upozorila ga je da su ga iskoristili oni koji SDS-u nisu željeli dobro.
„To je bila ključna tačka tabanja propasti SDS-a“, poručila je Pandurevićeva, direktno dovodeći u vezu tadašnje rušenje Miličevića sa današnjim rasulom u stranci.
Članstvo nije ničija privatna svojina
Odgovarajući na Božovićevu poruku da se o stanju u SDS-u mora govoriti isključivo na stranačkim organima, Pandurevićeva je podsjetila da ni u vrijeme Miličevićevog rukovođenja nije bilo zabrana javnog iznošenja stavova, niti je, kako tvrdi, pravljena lista medija u kojima je dozvoljeno ili zabranjeno govoriti.
Naglasila je da je SDS demokratska stranka koja treba da njeguje politički pluralizam, a ne da funkcioniše po principu zabrana i diktata rukovodstva.
„Naše članstvo je mnogo čestitije od rukovodstava i treba da zna sve. Ono se ne može kupiti, za razliku od funkcionera, i ono treba da trasira budućnost stranke“, poručila je Pandurevićeva.
Upravo je to ključni problem koji Božović, prema njenim riječima, pokušava da zaobiđe. Dok se funkcioneri pozivaju na zaključke stranačkih organa i traže da se o krizi ne govori javno, nezadovoljstvo među članstvom ne nestaje. Naprotiv, spor oko Ljubiše Petrovića prijeti da dodatno produbi podjele i dovede do ozbiljnog raskola.
„Nećemo dozvoliti da SDS u Bijeljini svedete na ono što je u Banjaluci, Doboju i Prijedoru“
Najoštriju poruku Pandurevićeva je uputila zbog položaja SDS-a u Bijeljini, gdje je sukob oko Ljubiše Petrovića prerastao u pitanje budućnosti cijelog stranačkog odbora.
„Danas nećemo i nemamo pravo dozvoliti da SDS u Bijeljini bude sveden na onaj u Banjaluci, Doboju, Prijedoru. I zato ćemo se boriti svim demokratskim sredstvima, i institucionalnim i vaninstitucionalnim“, poručila je.
Njena poruka jasno pokazuje da Petrović neće odustati bez borbe, a da dio stranačkog rukovodstva neće mirno prihvatiti odluku o njegovom isključenju. Pandurevićeva je odbacila očekivanja da će se gradonačelnik Bijeljine povući pred pritiscima i upozorila da će se, kako tvrdi, vrlo brzo pokazati pravi razlog odluke kojom se ugrožava položaj SDS-a u najvećem gradu Semberije.
Za razliku od Božovića, koji kritičare optužuje da unose nervozu među članove, Pandurevićeva insistira da članstvo mora biti upoznato sa svim okolnostima i da upravo ono treba da odlučuje o pravcu kojim će stranka krenuti.
Pozvala Božovića da zaustavi Blanušu
Pandurevićeva je na kraju uputila Božoviću i konkretan poziv: ako mu je zaista stalo do SDS-a, trebalo bi da savjetuje Blanušu da dođe u Bijeljinu, sasluša članstvo i povuče odluku o Petrovićevom isključenju.
„Ako ti je stalo do SDS-a, a ja vjerujem da jeste i da si samo tvrdoglav u naumima, posavjetuj prvog među nama: neka dođe u Bijeljinu, posluša naše članstvo i neka povuče suludu odluku kojom se Bijeljina za dvije godine predaje režimu“, poručila je Pandurevićeva.
Pred Glavnim odborom SDS-a ostaje odluka o Petrovićevoj žalbi, ali i mnogo ozbiljnije pitanje: hoće li stranka pokušati da sačuva jedinstvo uvažavanjem svog članstva ili će nastaviti da produbljuje sukob koji prijeti da uništi njenu organizaciju u Bijeljini.
Objavu Aleksandre Pandurević na mreži „Iks“ prenosimo u cjelosti:
Драги мој брате Маринко,
како бих вољела да си прије годину и по дана овако мислио када си покренуо офанзиву за рушење Милана Миличевића и преко режимских и преко „нережимских“ медија.
Чак и када га је режим држао у тамници, са „нережимских“ су неки му скидали главу.
И то је била кључна тачка табања пропасти СДС. Дубоко у себи не желим да вјерујем да си ти то оркестрирао и свјесно радио, али јесу те искористили они који нису жељели добро СДС.
И није се тада марило шта мисли наше чланство које се углавном кохезиовало око Милана.
Није Милан Миличевић доносио никакве закључке да се не прича, као што нису донијети ни сада (ваљда смо демократска странка која његује плурализам а не диктатуру), нити је правио црне листе по медијима.
Данас, нећемо и немамо право дозволити да СДС у Бијељини буде сведен на онај у Бањалуци, Добоју, Приједору. И зато ћемо се борити свим демократским средствима, и институционалним и ванинститиционалним.
Наше чланство је много честитије од руководстава и треба да зна све. Оно се не може купити за разлику од функционера и оно треба да трасира будућност странке.
Знам да би се жељело да се Љубиша предао без борбе, али то су могли мислити само они који га не познају. Врло брзо ће се показати, знамо обоје, прави разлог сулуде одлуке којом се уништава СДС у Бијељини.
СДС треба вратити на прави пут, бази, и зато, ако ти је стало до СДС, а ја вјерујем да јесте и да си само тврдоглав у наумима, посавјетуј првом међу нама: нека дође у Бијељину, послуша наше чланство и нека повуће сулуду одлуку којом се Бијељина за двије године предаје режиму.
Остај ми здраво!