• Tramvaj za 15 dana predizborne kampanje
• Inženjer: To je trozglobni električni autobus na točkovima
• Sa razlogom ga još niko u Evropi ne koristi
• Naučna studija iz 2025. godine potvrdila nedostatke stabilnosti u vožnji i tačnosti

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković najavio je dolazak 40 električnih autobusa i električnog tramvaja u Banjaluku iz Kine, izbjegavajući da objasni brojna pitanja i nedoumice.

Stanivuković je dijelio fotografije, pričao o „novoj eri“ u saobraćaju, testnim vožnjama, modernizaciji, ali nije odgovorio na ključna pitanja među kojima su da li je za vozila sprovedena javna nabavka, ko će platiti transport vozila, ko će voziti tramvaje i autobuse, na koji način će biti organizovane testne vožnje, da li infrastruktura u Banjaluci zadovoljava potrebe za kretanje vozila dugog 30 metara, niti koliko to može biti eventualno opasno.

Pokazujući fotografije pompezno je na konferenciji najavio dolazak prvog električnog tramvaja bez šina.

Ćopić: Infrastruktura mora prethoditi nabavci vozila

Saobraćajni inženjer Nikola Ćopić kaže da se zapravo radi o trozglobnom električnom autobusu na gumenim točkovima dužine 30 metara sa optičkim vođenjem (CRRC ART platforma).

„Pod brendom Ikarus ovo vozilo nije pušteno u redovan promet ni u jednom gradu Evrope, pa bi Banjaluka bila testna lokacija“, naglasio je Ćopić.

Kaže da je Indonezija krajem 2024. godine vratila istu ovu ART platformu nakon testiranja zbog neispunjenih očekivanja po pitanju autonomnih funkcija.

„Naučna studija iz 2025. godine, objavljena u časopisu „System“ potvrdila je nedostatke stabilnosti u vožnji i tačnosti“, naveo je Ćopić.

Prema njegovim riječima, gradonačelnik se vodi naopakom logikom, te da se prvo priprema infrastruktura, a vozila se posljednja nabavljaju.

Naglašava da se čak i u samom Mančesteru, koji je posjetila delegacija banjalučke administracije, šest godina radilo na izgradnji infrastrukutre, pa su tek onda puštena vozila.

Ćopić je dodao da dvosmjerne kabine koje gradonačelnik spominje kao prednost ovog vozila, omogućavaju okretanje bez okretišta, ali ne rješavaju gužvu u saobraćaju dok vozilo dijeli traku sa automobilima.

Naglašava da se za cijenu od pet miliona KM po vozilu koju je gradonačelnik najavio mogu nabaviti tri do četiri klasična električna solo autobusa koji bi prevezli isti broj putnika.

Ćopić takođe zaključuje da je učešće javnog prevoza u Banjaluci svega deset odsto, da su autobusi u prosjeku stariji od 16 godina, a da sistem nema jedinstvene karte niti ugovor sa jednim prevoznikom.

Zbog toga je, kaže, problem u samom sistemu, a ne u vozilima, pa kupovina novih autobusa bez uređenja sistema ne rješava ništa.

Ožegović: Svrsishodnost nabavke nije opravdana

Damjan Ožegović iz organizacije „Transparency international“ podsjeća da javnosti zapravo nije poznato da li Grad kupuje te tramvaje, ili ih samo probno pozajmljuje niti koja je vrsta ugovora u pitanju.

„To je prvo pitanje koje bi gradska uprava na čelu sa gradonačelnikom trebalo da pojasni javnosti. Međutim, drugo i možda spornije pitanje je ko će upravljati tim prevoznim sredstvima budući da je Grad pokretač ideje, ali da Grad nema preduzeće koje opslužuje niti jednu gradsku liniju. Zapravo, sve gradske linije su date na upravljanje privatnim prevoznicima. Stoga ni svrsishodnost ovakve nabavke nije uopšte opravdana“, izjavio je Ožegović.

Nabavka ili test za izbore!

Predsjednik gradske Skupštine Ljubo Ninković nije bio raspoložen da govori o ovoj temi, a do objave teksta nije nam stigao ni odgovor Gradske uprave.

Prema našim nezvaničnim saznanjima za vožnju autobusa i električnog tramvaja će biti zadužene tri firme sa kojima Grad Banjaluka već ima potpisane ugovore, odnosno „Pavlović turs“, „Bočac Turs“ i „Aldemo turs“. Nije jasno da li su i kad su njihovi vozači prošli specijalnu obuku za upravljanje.

Međutim, suština je jednostavnija. Iza velike najave u predizbornoj kampanji gdje se Stanivuković samokandiduje za premijera je zapravo promo-plan da se potroši desetine hiljada maraka da bi građani Banjaluke na 15 dana vidjeli tramvaj koji odmah nakon toga ide put Slovenije na zakazanu prezentaciju u Ljubljanu.

Milanović: U pitanju su testna vozila

Među rijetkima spremnim za razgovor bio je odbornik PDP-a u Skupštini Grada Banjaluka Dragan Milanović koji potvrđuje da su prema njegovim informacijama u pitanju testna vozila, te da će biti organizovane testne vožnje.

„Nije u pitanju nabavka. U pitanju su testna vozila koja bi trebala biti korištena izvjesno vrijeme da se vide iskustva, da se vidi kako to funkcioniše i onda bi naravno u periodu, ako se to pokaže kao dobra stvar, a pokazalo se u svim evropskim, modernim gradovima, onda bi se išlo u nabavku i kupovinu tog voznog parka, u skladu sa budžetom i mogućnostima“, kazao je Milanović.

Naglašava da bi se vjerovatno, prije samo javnog poziva, trebala raditi studija da se uvidi koliko je zaista tih vozila neophodno, koliko budžet to zahtijeva i u kojim fazama bi se nabavljala.

Dodao je da će i testne vožnje obavljati prevoznici sa kojima Grad ima potpisane ugovore i koji su ovlašteni da se bave javnim prevozom.

Prema njegovim riječima, tek ako bi studija pokazala dobro iskustvo sa ovakvom vrstom prevoza išlo bi se u dalju proceduru.

„Tek tada bi se moglo vidjeti da li bi samo privatni prevoznici vozili ta vozila ili bi se išlo u osnivanje nekog gradskog preduzeća pa bi se vršila neka kombinacija, ali o svemu tome se može govoriti tek nakon što prođe taj proces testiranja, provjere kvaliteta, iskustava i ostalog“, zaključio je Milanović.

Podsjećamo, Stanivuković je prije tri dana najavio da tramvaji uskoro stižu u Banjaluku, a električni autobusi već naredne sedmice.

“Naš tim ljudi uspješno je završio posjetu i privodi kraju sve neophodne procedure za transport električnih tramvaja koji su iz Kine krenuli prema Hamburgu i očekuje nas da kroz koju sedmicu prvi tramvaji stignu u naš grad”, rekao je tada Stanivuković.

Međutim, građani su ostali uskraćeni za informacije koliko će ti autobusi i tramvaj koštati, kada je proveden postupak javne nabavke i sa koje budžetske stavke će biti izdvojena sredstva za ove namjene. Ako će se voziti najprometnijim ulicama da li će oduzeti ranije dodijeljene najprofitabilnije linije dodijeljene privatnim preduzetnicima i kako će im to biti nadoknađeno. Naši sagovornici ističu da gradonačelnik još jedan kompleksan gradski problem pokušava riješiti jednostavnim populističkim potezom, bez detaljne analize.

Podsjetimo da ovo nije prvi put da gradonačelnik Stanivuković zaobilazi sve procedure. Naime, čak i kada raspiše određen tender dešava se da je posao gotov i da je sve dogovoreno prije samog tendera.

Takav je slučaj bio i sa spomenikom knezu Lazaru koji je postavljen u kružnom toku kod Lesnine, a za koji je model izrađen prije nego što je raspisan tender.

Stanivukovićevi milionski parkovi bez plana i dozvola

Izvor: capital.ba

https://capital.ba/strucnjaci-pokopali-draskov-famozni-elektricni-tramvaj/

Vjetar je prošle sedmice, osim grana, pokidao i dio instalacije „Srce Banjaluke“, koja je, prema ranijim navodima, koštala 300.000 KM. Tom prilikom povrijeđen je i pas lutalica.

Gradska uprava je, doduše, brzo reagovala, pa su uklonjeni i pas i cijela instalacija. Jadni pas nema vlasnika i teško da će iko pitati za njegove povrede. Ali ostaje pitanje: šta bi bilo da se na tom mjestu našao čovjek?

Poznati banjalučki advokat Dario Sandić više puta je upozoravao da je instalacija postavljena bez validne dozvole i odgovarajuće dokumentacije, kako bi gradonačelnik Draško Stanivuković, prema njegovim tvrdnjama, ispunio želju svojoj savjetnici Miladi Šukalo. Advokat Sandić podnio je i prijavu.

Sada, nakon što je vjetar pokazao koliko ovakve konstrukcije mogu biti opasne, Gradska uprava ponaša se kao da se ništa nije dogodilo.

Sreća je što ovog puta nije bilo ljudskih žrtava. A odgovornost za postavljanje potencijalno opasne instalacije ne bi smjela nestati zajedno sa „Srcem Banjaluke“.

Pokret „Sigurna Srpska“ sinoć je na banjalučkom Kastelu obilježio početak izborne kampanje, ali su, osim scenografije, reflektora i stranačkih poruka, pažnju privukle i brojne prazne stolice u publici.

Fotografije sa skupa pokazuju da značajan dio postavljenih mjesta nije bio popunjen, što neminovno otvara pitanje političke mobilizacije Draška Stanivukovića u gradu kojim upravlja već šest godina.

Kastel je trebalo da pokaže snagu novog političkog projekta i podršku koju Stanivuković ima u Banjaluci. Umjesto toga, kadrovi iz publike otvorili su sasvim drugačije pitanje. Da li je između političke scenografije i stvarnog raspoloženja građana nastao ozbiljan jaz?

Posebno je zanimljivo što je riječ o Banjaluci, političkoj bazi na kojoj je Stanivuković izgradio svoj uspon. Nakon šest godina upravljanja gradom, građani više ne ocjenjuju obećanja već rezultate. Stanje infrastrukture, saobraćaja, komunalnih usluga, investicija i način na koji se grad razvija sada su konkretan test njegove politike.

Zato prazne stolice same po sebi nisu dokaz izbornog raspoloženja, ali jesu politička slika koju će u kampanji biti teško zanemariti.

Ako je namjera otvaranja kampanje bila da se pokaže masovnost, snaga i entuzijazam, fotografije sa Kastela ostavljaju znatno drugačiji utisak.

Možda zato najvažnije pitanje tek slijedi: da li Banjalučani nakon šest godina žele još obećanja ili su počeli da traže račun za ono što je do sada urađeno?