Pratite nas na

Novosti

Počeli „Prolećni Brankovi dani 2026“: Branka Radičevića i Maticu srpsku izmirilo vrijeme

Objavljeno

na

SREMSKI KARLOVCI – U Biblioteci „Branko Radičević“ u Sremskim Karlovcima juče su počeli „Prolećni Brankovi dani 2026“, a kako je javljeno iz „Brankovog kola“, organizatora manifestacije, prvi održan program pod nazivom „Oj, Karlovci, mesto moje drago, k’o detence došao sam amo“ započeo je besjedom Nenada Grujičića.

Dugogodišnji predsjednik „Brankovog kola“ održao je besjedu koja je nosila naslov „Branko Radičević i Matica srpska“, koja je širem auditorijumu donijela manje poznate detalje o odnosu mladog pjesnika i naše najstarije književne i kulturne institucije. Matica srpska, podsjećamo, ove godine obilježava dva vijeka postojanja.

„Prva knjiga Branka Radičevića ‘Pesme’ (Beč, 1847), po izlasku iz štampe, punih 11 godina nije mogla da uđe u književni fond Matice srpske, koja je negirala pesnički talenat mladog autora. Tome je smetnja bio Brankov stvaralački zagrljaj sa Vukom Karadžićem, koji se borio za uvođenje čistog narodnog srpskog jezika u književno stvaralaštvo“, naveo je Grujičić.

On dodaje da je Brankov prvenac bio upravo takav, ispjevan u čistom srpskom narodnom jeziku sa talentom kakav dotad nije bio viđen.

„Tadašnji naši pisci i pesnici pisali su, i svoje radove objavljivali, na slavenoserbskom jeziku koji je bio nerazumljiv širokim narodnim krugovima, sa veoma komplikovanom ortografijom (pravopisom). I sam tadašnji predsednik Matice srpske Jovan Hadžić (Miloš Svetić) pisao je pesme slavenoserbskim jezikom, ne ostavljajući, ispostavilo se, značajne rezultate u vremenu. Pored ostalog, Branko Radičević je u svojoj prvoj knjizi doneo poemu ‘Put’ u kojoj se obračunava sa  tadašnjim čelnicima Matice srpske, nazivajući ih trutovima i glavatim sovama“, kaže Grujičić u besjedi. Za posljedicu, dodaje on, to je imalo poražavajuću činjenicu da Branko nikad nije objavio nijedan svoj stih u „Letopisu Matice srpske“, gdje su uveliko i redovno svoje pjesme štampali naši romantičari: Đura Jakšić, Jovan Jovanović Zmaj, Laza Kostić, pa i Njegoš, i drugi. Nenad Grujičić je istakao da se Brankova pozicija u svemu tome može sagledavati na zemaljski i nebeski način.

„Na zemaljski tako što se može tumačiti kao sukob institucije i pojedinca, to jest razlaz u različitim jezičkim i kulturnim ideologijama. A na nebeski tako što je Branko sudbinski izabran od božanskog principa da trpi žestoke prepreke i iskušenja, koji će mu naspram trenutnog neuspeha i pomenutih smetnji u zemnoj stvarnosti obezbediti trijumf u budućnosti i etablirati ga kao neprikosnovenog  pesnika  za sva vremena, korifeja srpskog romantizma“, ističe Grujičić. On dalje kaže da je opjevajući Božju tvorevinu u pjesmi „Molitva“ Branko bio potpuno svjestan prolazne i smrtne dimenzionalnosti čovjeka, pridavajući esencijalni značaj tajni i ljepoti Božje tvorevine svuda oko nas kroz sva godišnja doba i senzacije prirode.

„Znao je Branko i pevao u ‘Molitvi’ (i ne samo tu) i o sebi i duši kao Božjoj tvorevini, ali i talentu (‘i u dušu nešto dade’) za pesmu, za dar za pevanje u maternjem jeziku. Otišavši mlad sa ovoga sveta, u svojoj 29. godini, Branko je pao u zaborav punih četvrt veka, niko nije mario za njega i njegove pesme, da bi nakon navršenih 30 godina ćutnje o pesniku, prenosom njegovih zemnih ostataka iz Beča na Stražilovo 1883. godine Branko u stvari vaskrsao kao pesnik u srpskom jeziku, književnosti i kulturi, dosegao visine legende i pesničkog mita za sva vremena u našem narodu“, podvukao je Grujičić.

Nenad Grujičić je rekao da je time definitivno popravljen i odnos Matice srpske prema Branku Radičeviću i da je ona do današnjih dana i te kako puno toga dobrog i korisnog učinila za Branka, na primjer, i ne samo tada, proslavljajući 100. godišnjicu, 150. godišnjicu i 200. godišnjicu rođenja Aleksija (Branka) Radičevića.

Naveo je da je Matica srpska prije više od pola vijeka osnovala i Brankovu nagradu za studente književnosti i njihove eseje, to jest seminarske radove, nagradu koju je i sam Grujičić dobio 1978. godine, a što je po njegovom doživljaju bio i jedan od znakova koji će ga potom mladog, u 29. godini, uputiti na čelno mjesto „Brankovog kola“.

U programu prvog dana „Prolećnih Brankovih dana 2026“ Brankove pjesme „Molitva“ i „Nikad nije vito tvoje telo“ govorio je Danilo Jovanović.

„Potom je usledila promocija sveže štampane u ‘Brankovom kolu’ knjige pesama ‘Šum na srcu’ Ane Ranđić, istaknute profesorke srpske književnosti i jezika u čuvenoj čačanskoj gimnaziji. Moderator programa bio je Rastko Lončar, autor i laureat ‘Brankovog kola’, pesnik, kritičar, književni istoričar i antologičar. U živom dijalogu sa Anom Ranđić, postavljajući zanimljiva pitanja, i konstatujući da se radi o odličnoj knjizi poezije,  Lončar je uspeo da nadahne i podstakne pesnikinju da, čitajući ukupno šest pesama u tri navrata, otvori tajne svoje poezije i pesničke radionice na temelju ukrštene dragocene učenosti i izraženog lirskog prosedea, i izazove kod mahom mlade publike iskrene aplauze i oduševljenje onim što su čuli“, saopšteno je iz „Brankovog kola“.

Ana Ranđić je istakla da kao profesor rado izlazi u susret gimnazijalcima koji pišu i žele da se afirmišu kao pjesnici.

„Na kraju promocije pesnikinja je brojnoj publici potpisivala primerke koje je ‘Brankovo kolo’ darivalo povodom obeležavanja Brankovog 202. rođendana. U znak pažnje prema pesnikinji i profesorki iz čačanske gimnazije, po jednu svoju pesmu, iz svežih knjiga objavljenih u ‘Brankovom kolu’, kazali su Georgije Marković i Danilo Jovanović, sadašnji i donedavni učenik slavne Karlovačke gimnazije. U muzičkom delu programa pažnju je izazvao Damir Malešev koji je uz gitaru izveo čuvenu Brankovu pesmu, kompozitora Kornelija Kovača, ‘Pevam danju, pevam noću’, koju inače peva popularni Zdravko Čolić“, javljeno je iz „Brankovog kola“.

Prije ove kompozicije, kako je javljeno u nastavku, Malešev je kao pjesnik, autor i laureat „Brankovog kola“ kazao jednu svoju pjesmu posvećenu Branku Radičeviću.

„Kao profesor novosadske gimnazije ‘Isidora Sekulić’ on je time najavio sutrašnju promociju u toj školi nove knjige pesama mladog Danila Jovanovića ‘O gnevu pravednika’. I, kako umemo i volimo nanovo pomenuti Branka povodom nove pesničke lepote: ‘E pa dotle, a dokle ćeš više'“, zaključeno je u saopštenju „Brankovog kola“.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Novosti

Vukanovićev problem nije opozicija. Problem je opozicija koja želi da liči na vlast

Objavljeno

na

od

24Srpska


Nebojša Vukanović već godinama ima jedan politički problem. Ne zna da ćuti. Ne ćuti vlasti kada smatra da je korumpirana, bahata ili nedodirljiva. Ali ne ćuti ni ljudima iz opozicije kada procijeni da iza velikih riječi o promjenama počinju sitne kalkulacije, podjele funkcija i dogovori koji sve više liče na ono protiv čega se opozicija navodno bori.

Zbog toga ga je teško uklopiti u uredno nacrtane političke blokove. Za vlast je opozicionar. Za dio opozicije često je još veći problem. I možda upravo zato njegova politička pozicija danas zaslužuje pažnju. Nije dovoljno samo biti protiv SNSD-a Godinama se opoziciona politika u Republici Srpskoj svodi na jednu jednostavnu formulu: skloniti SNSD. Razumljivo.

Nakon dugogodišnje vlasti, ozbiljne kritike institucija, partijskog zapošljavanja, stanja u javnim preduzećima i brojnih afera, opozicija ima ogroman prostor da govori o odgovornosti vlasti. Vukanović taj prostor koristi bez mnogo diplomatskog jezika. Njegov politički identitet gotovo je izgrađen na frontalnoj kritici vlasti.

Ali upravo tu počinje njegov sukob sa dijelom opozicije. Za njega, barem prema onome što javno govori, nije dovoljno da neko kaže da je protiv SNSD-a. Pitanje je šta nudi umjesto njega. Ako se sistem partijskih dogovora zamijeni samo drugim partijama koje će praviti iste dogovore, gdje je promjena? Ako se kritikuje raspodjela funkcija u vlasti, a onda se prije izbora unutar opozicije pregovara kome pripada predsjednička kandidatura, kome Predsjedništvo BiH, a kome mandatar, koliko je taj model zaista drugačiji?

Upravo oko takvih sporazuma Vukanović se tokom proljeća sukobio sa drugim opozicionim liderima. Nacrt opozicionog sporazuma iz aprila i maja bavio se, između ostalog, raspodjelom kandidatura i političkih pozicija, dok je Vukanović odbio da ga prihvati pod ponuđenim uslovima.

Opozicija ne dobija oprost samo zato što je opozicija

U Republici Srpskoj postoji neobična politička navika. Kada opozicionar kritikuje vlast, to se smatra normalnim. Kada opozicionar kritikuje opoziciju, odmah slijedi pitanje: „Za koga radiš?“ Vukanović godinama odbija tu logiku. Ako smatra da Draško Stanivuković mijenja političke stavove u zavisnosti od publike, reći će to. Ako smatra da SDS pravi pogrešan dogovor, napadaće SDS. Ako misli da Branko Blanuša nije kandidat iza kojeg može stati, povući će podršku bez obzira na političku cijenu.

Tokom 2026. upravo je tako i postupao.

U maju je odbio dalje pregovore sa ostatkom opozicije i kandidovao se za srpskog člana Predsjedništva BiH, uz poruku da više ne želi da bude tretiran kao nečiji politički dodatak. Kasnije je veoma oštro kritikovao Blanušu i njegov odnos sa Stanivukovićem, iako je ranije imao drugačiji odnos prema njegovoj kandidaturi. Neko će to nazvati konfliktnošću. Neko principijelnošću.

Ali jedno je teško osporiti: Vukanović nije prihvatio pravilo da se o unutrašnjim problemima opozicije mora ćutati radi „višeg cilja“. Jer već smo jednom vidjeli šta znači „ćuti, samo da pobijedimo“ Tu dolazimo do ozbiljnijeg pitanja. Šta zapravo znači promjena vlasti? Promijeniti nekoliko imena? Promijeniti stranke na direktorskim mjestima? Jednu mrežu partijskih interesa zamijeniti drugom?

Ako je to cilj, onda Vukanović zaista predstavlja problem. Jer njegova retorika ide dalje od obične smjene vlasti. Njegova politička priča počiva na tvrdnji da treba mijenjati način na koji se vlada. To podrazumijeva sukob sa sadašnjom vlašću, ali potencijalno i sa budućim partnerima koji bi željeli da naslijede postojeći sistem umjesto da ga mijenjaju. Zato je mnogo lakše napraviti široku opozicionu koaliciju bez Vukanovićevih pitanja. Sjednete. Podijelite kandidature. Dogovorite ko koga podržava. Napravite zajedničku fotografiju. Saopštite da je opozicija jedinstvena.

Problem nastaje kada neko pita: dobro, a šta poslije? Ko će sutra kontrolisati novu vlast? Ovo je pitanje koje opozicija rijetko postavlja sama sebi. Godinama govori o kontroli sadašnje vlasti. S pravom. Ali ko će kontrolisati opoziciju ako postane vlast? Ko će prvi reći da novi ministar zapošljava stranačke ljude? Ko će reagovati ako se javno preduzeće ponovo pretvori u partijski plijen, samo pod drugom zastavom? Ko će kritikovati svog koalicionog partnera ako napravi ono zbog čega su godinama kritikovali SNSD?

Vukanovićev politički model podrazumijeva odgovor koji mnogim partijama nije naročito prijatan: kritikovaću i svog. Tu nastaje njegov problem sa klasičnom partijskom politikom. Stranke vole disciplinu. Koalicije vole kompromis. Vukanović politički živi od konflikta sa onim što smatra neprihvatljivim. To ga čini teškim partnerom.

Ali teško partnerstvo nije nužno isto što i loša politika. Stanivuković je možda najbolji primjer Odnos Vukanovića i Draška Stanivukovića vjerovatno najbolje pokazuje taj sukob dva koncepta opozicije. Jedan koncept kaže: treba okupiti što širi blok, napraviti političku infrastrukturu sposobnu da preuzme vlast i prihvatiti kompromise koji uz to dolaze. Drugi kaže: ako kompromisi postanu sami sebi svrha, onda će opozicija izgubiti razlog zbog kojeg je uopšte postojala.

Vukanović je tokom 2026. Stanivukovića javno optuživao za mijenjanje političkog nastupa i udaljavanje od politike koju je ranije zastupao. Stanivukovićevi saveznici na to imaju potpuno drugačiji pogled i njegovo ponašanje mogu predstavljati kao politički pragmatizam potreban za stvaranje šire većine. U tome i jeste suština njihovog sukoba. Nije riječ samo o dva ega. Riječ je o dvije različite ideje kako se dolazi do vlasti i šta se radi kada se do nje dođe. SNSD je vlast.

Zato mora podnositi najveću odgovornost Sve ovo, međutim, ne mijenja osnovnu političku činjenicu. SNSD i njegovi partneri dugo upravljaju Republikom Srpskom. Zbog toga odgovornost za stanje institucija, javnih preduzeća, političku kulturu, partijsku dominaciju i rezultate javnih politika prije svega pripada onima koji su vlast vršili.

Opozicija ne može biti odgovorna za ono čime nije upravljala. Ali jeste odgovorna za ono što građanima nudi kao alternativu. I tu Vukanović udara na obje strane. Vlasti poručuje da dugogodišnja politička moć ne znači pravo na Republiku Srpsku. Opoziciji poručuje da nezadovoljstvo vlašću ne znači automatski pravo da je naslijedi. To pravo se mora opravdati drugačijim ponašanjem.

Vukanović zato nije problem opozicije On je test opozicije. Test koliko zaista vjeruje u ono što govori. Ako se traži transparentnost od vlasti, mora postojati i unutar opozicije. Ako se osuđuje politička trgovina vlasti, ne može se ista stvar predstavljati kao mudra strategija kada je rade opozicione partije.

Ako se traži odgovornost SNSD-a, onda mora postojati spremnost da se sutra traži odgovornost i od vlastitog ministra, direktora ili predsjednika. To je mnogo teži oblik opozicione politike. Lakše je biti protiv jednog čovjeka ili jedne stranke. Mnogo je teže biti protiv principa koji je godinama proizvodio isti sistem, bez obzira na to ko ga kontroliše. Zato Vukanović iritira gotovo sve. Vlast zato što je napada. Dio opozicije zato što odbija da joj unaprijed potpiše bjanko podršku.

A možda je upravo to njegova najvažnija politička poruka: promjena nema smisla ako novi ljudi samo preuzmu stare navike.

Republika Srpska ne treba manje kritike vlasti. Treba je više. Ali joj treba i opozicija koja je dovoljno ozbiljna da kritiku može podnijeti i unutar vlastitih redova. Jer prava provjera opozicionara ne dolazi dok napada vlast. Dolazi onda kada mora da bira između principa i vlastitog političkog saveznika.

Nastavi čitati

Novosti

OBORILI SERVER, ALI NISU UGASILI RIJEČ: 24 Srpska izdržala hakerski napad!

Objavljeno

na

od

24Srpska

Portal 24 Srpska juče se našao na meti hakerskog napada zbog kojeg je bio privremeno nedostupan, ali napad nije zaustavio redakciju. Dok je portal bio pod udarom, ekipa koja brine o tehničkoj zaštiti sistema radila je na otklanjanju problema i vraćanju pune funkcionalnosti.

Pokušali su da nas ugase. Nisu uspjeli.

Dok su pokušavali da obore server, 24 Srpska je nastavila da objavljuje informacije putem svoje Facebook stranice. Umjesto tišine – još glasnije. Umjesto povlačenja – nastavak rada.

Napad na portal nije ugasio ono što je najvažnije – riječ, novinarski rad i odlučnost da se informacije objavljuju.

Ko god da stoji iza napada, poruka je jasna: server se može napasti, sistem se može pokušati srušiti, ali redakcija koja ne odustaje ne može se ugasiti jednim klikom.

Tehničke ekipe nastavile su da rade na potpunoj zaštiti sistema, a 24 Srpska nastavlja tamo gdje je i bila – uz svoje čitaoce, uz Republiku Srpsku i uz pravo javnosti da zna šta se događa.

Pokušali su da nas sruše. Samo su nas učinili glasnijima.

Nastavi čitati

Novosti

ZAŠTO VUKAN I LjUBIŠA?

Objavljeno

na

od

24Srpska

Zato što su, u očima ovog portala, ostali na najtvrđoj opozicionoj liniji.

Zato što odbijaju političke kombinacije sa vlašću i zato što su mnogo prije posljednjeg snimka upozoravali na ono što nazivaju „Ćaci opozicijom“, formalno protiv vlasti, a spremnu na razgovore i dogovore daleko od očiju javnosti. Sve pod patronatom Beograda.

Snimak Branka Blanuše samo je tu raspravu izveo na čistac.

I baš zato danas mnogi povlače paralelu sa Draškom Stanivukovićem. I o njemu se nekada govorilo: samo da dođe do promjene, pa ćemo kasnije suditi po rezultatima. Poslije su uslijedile optužbe dijela nekadašnjih saveznika za „simbiozu“ sa SNSD-om i potpuno novi politički odnosi u Banjaluci.

Kritičari Blanuše sada upozoravaju da se ne ponovi isti obrazac: jedna retorika pred izbore, a druga politika nakon njih.

Zato se u dijelu opozicione javnosti pojavila i poruka da oni koji ne vide svog kandidata na listiću svoj politički stav mogu iskazati i simbolično, dopisivanjem imena Ljubiše Petrovića na glasački listić.

To, naravno, ne predstavlja važeći glas za Petrovića i može učiniti listić nevažećim. Ali kao politička poruka jasno pokazuje šta dio razočaranih opozicionih birača želi da kaže:

hoćemo opoziciju koja je opozicija i javno i iza zatvorenih vrata.

Nastavi čitati

Aktuelno

Copyright © 2026 24 Srpska. Sva prava zadržana.