BANJALUKA – Povjerljivi izvori bliski Ujedinjenoj Srpskoj otkrivaju da je Nenad Stevandić spreman da žrtvuje Bojana Vipotnika, dosadašnjeg ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.

Pošto izborni rezultat Ujedinjene Srpske nije dovoljan za političke ucjene, Stevandić je izračunao da u raspodjeli funkcja u koaliciji neće dobiti očekivani broj ministarskih funkcija. Zato se okrenuo direktorskim foteljama. Tako će radije prepustiti JP „Pošte Srpske“ kadrovima DNS‑a, samo da bi osigurao da ostane predsjednik Narodne skupštine i u narednom mandatu.

Takav potez izazvao je ogorčenje u stranci – aktuelni direktor „Pošta Srpske“ Miladin Radović najavio je odlazak iz Ujedinjene Srpske, nezadovoljan odnosom prema ljudima koji su do sada nosili teret stranačkih dogovora. „Stevandić pokazuje da mu je važnija fotelja nego sopstveni kadrovi“, poručuju izvori, naglašavajući da se stranka pretvara u servis za političku trgovinu.

Radovićev bunt jasno pokazuje da se Ujedinjena Srpska nalazi pred ozbiljnim raskolom. Dok Stevandić trguje funkcijama, Vukanovićev glas sve snažnije odjekuje među razočaranim članovima – čistim rukama protiv političke pijace.

Nakon neviđenog izbornog debakla, Jelena Trivić je zatražila od Draška Stanivukovića da primi Narodni front i utopi ga u svoj Pokret Sigurna Srpska!

Informaciju je objavio Nebojša Vukanović, tvrdeći da je Trivićeva nakon izbornog debakla već napravila prvi korak prema Stanivukoviću. Prema njegovim navodima, liderka Narodnog fronta pozvala je Stanivukovića i predložila ujedinjenje, odnosno praktično potpuno utapanje Narodnog fronta u PSS.

Ako se ovo potvrdi, riječ je o spektakularnom političkom zaokretu.

Narodni front je nastao upravo nakon političkog raskola Jelene Trivić i Draška Stanivukovića. Godinama su se međusobno politički napadali, a danas bi Trivićeva, prema Vukanovićevim informacijama, mogla da pokuca upravo na Draškovа vrata – i zatraži da cijelu svoju stranku ubaci pod njegovu zastavu.

OD „NEĆU SA DRAŠKOM“ DO „PRIMI ME U PSS“?

Narodni front je na izborima ostao ispod cenzusa, dok Trivićeva nije osvojila direktan mandat u Banjaluci. Vukanović upravo izborni rezultat vidi kao okidač za novi politički scenario.

Njegova tvrdnja je jasna – projekat Narodnog fronta nije ostvario cilj, pa se sada traži izlaz kroz Stanivukovićev PSS.

A Stanivuković? Njemu bi ovakav dogovor došao kao kec na desetku.

Jer Draškov PSS već je pokazao da može da preuzme ljude i strukture iz drugih opozicionih stranaka. Vukanović tvrdi da je upravo dio SDS-a već prešao pod Stanivukovićev politički kišobran i da se proces „usisavanja“ nastavlja.

SADA JE NA REDU SDS?

Najzanimljiviji dio Vukanovićevih tvrdnji tek slijedi.

On smatra da Stanivuković ne planira da stane na Narodnom frontu, već da ima ambiciju da pod svoju kontrolu privuče i dio SDS-a – prije svega strukture oko Branka Blanuše, Darka Babalja i Marinka Božovića.

Dakle, ako se slože sve kockice koje Vukanović pominje, scenario izgleda ovako: Narodni front prvo, SDS poslije – a PSS kao veliki opozicioni „usisivač“.

Za Vukanovića je to nastavak procesa koji je, kako tvrdi, već viđen tokom kampanje. Dio SDS-a praktično je podredio sopstvenu kampanju Stanivukovićevom PSS-u, dok je Stanivuković istovremeno preuzimao njihov prostor i glasove.

A pitanje koje sada visi u vazduhu glasi: ako je Narodni front već na Draškovom stolu – koliko će trebati da na sto stigne i SDS?

Jer, po svemu sudeći, opoziciona politička pijaca tek je počela da radi poslije izbora.

Najnovija objava banjalučkog odbornika Igora Mandića dodatno je otvorila pitanje ko je u opoziciji zaista radio protiv vlasti, a ko je svoje političke račune naplaćivao preko Vukanovićeve energije, infrastrukture i birača.

„Najveći pobjednik ovih izbora je Igor Crnadak. Bravo, majstore! Još jedan mandat sa tuđih leđa“, napisao je Mandić, uz poruku koja je u opozicionim krugovima odjeknula mnogo snažnije nego što bi to neko želio.

Lista je nosila Vukanovićevo ime, ali je Crnadak na kraju osvojio najviše pojedinačnih glasova među kandidatima te liste. Prema preliminarnim podacima, dobio je 2.918 glasova, dok je cijela koalicija osvojila 23.460 glasova.

I tu počinje priča koja sada posebno boli Vukanovićeve pristalice.

Crnadak ima mandat.

Vukanović nema.

Upravo zbog ovakvih poruka, u dijelu opozicionih krugova za Crnatka se sve češće koristi nadimak – „počasni tetak“.

Mandić zato otvara pitanje koje mnogi u opoziciji očigledno ne žele javno da postave: kako je moguće da čovjek čije je ime bilo sinonim za listu ostane bez poslaničkog mandata, dok njegov koalicioni partner ulazi u Narodnu skupštinu?

Posebno je sporno djelovanje pojedinaca iz SDS-a. Marinko Božović i Darko Babalj u opozicionim krugovima već duže se povezuju sa strujom bliskom Drašku Stanivukoviću. Kandidatura Božovića za srpskog člana Predsjedništva BiH dodatno je produbila sukobe i podijelila opoziciono biračko tijelo, čime je, prema kritičarima takvog poteza, direktno oslabljena pozicija Nebojše Vukanovića.

A onda dolazi slučaj Igora Crnatka.

Čovjek koji se politički razišao sa Draškom Stanivukovićem i formirao vlastitu strukturu PDP-a Republike Srpske, u Narodnu skupštinu Republike Srpske ulazi upravo preko Vukanovićeve liste.

Ironija je očigledna: Vukanović je ostao bez poslaničkog mandata, dok je jedan od onih koji su politički profitirali od njegove liste dobio novi mandat.

Zato danas posebno odzvanja Mandićeva poruka o „najvećem pobjedniku izbora“.

Ako je Crnadak zaista najveći pobjednik – postavlja se pitanje čiji je to uspjeh? Njegov lični ili uspjeh politike i infrastrukture Nebojše Vukanovića?

Upravo zato Igor Mandić danas predstavlja rijedak glas unutar opozicionog bloka koji bez uvijanja proziva političke kalkulacije i takozvane „beton koalicije“.

I dok se jedni nakon izbora proglašavaju pobjednicima, činjenice ostaju: Vukanović je ostao bez poslaničkog mandata, pojedini političari su preko njegove liste nastavili svoje karijere, a opozicione strukture koje su trebale da budu saveznici međusobno su se iscrpljivale u borbi za pozicije.

Igor Mandić očigledno smatra da je vrijeme da se o tome otvoreno govori.