Nakon neviđenog izbornog debakla, Jelena Trivić je zatražila od Draška Stanivukovića da primi Narodni front i utopi ga u svoj Pokret Sigurna Srpska!

Informaciju je objavio Nebojša Vukanović, tvrdeći da je Trivićeva nakon izbornog debakla već napravila prvi korak prema Stanivukoviću. Prema njegovim navodima, liderka Narodnog fronta pozvala je Stanivukovića i predložila ujedinjenje, odnosno praktično potpuno utapanje Narodnog fronta u PSS.

Ako se ovo potvrdi, riječ je o spektakularnom političkom zaokretu.

Narodni front je nastao upravo nakon političkog raskola Jelene Trivić i Draška Stanivukovića. Godinama su se međusobno politički napadali, a danas bi Trivićeva, prema Vukanovićevim informacijama, mogla da pokuca upravo na Draškovа vrata – i zatraži da cijelu svoju stranku ubaci pod njegovu zastavu.

OD „NEĆU SA DRAŠKOM“ DO „PRIMI ME U PSS“?

Narodni front je na izborima ostao ispod cenzusa, dok Trivićeva nije osvojila direktan mandat u Banjaluci. Vukanović upravo izborni rezultat vidi kao okidač za novi politički scenario.

Njegova tvrdnja je jasna – projekat Narodnog fronta nije ostvario cilj, pa se sada traži izlaz kroz Stanivukovićev PSS.

A Stanivuković? Njemu bi ovakav dogovor došao kao kec na desetku.

Jer Draškov PSS već je pokazao da može da preuzme ljude i strukture iz drugih opozicionih stranaka. Vukanović tvrdi da je upravo dio SDS-a već prešao pod Stanivukovićev politički kišobran i da se proces „usisavanja“ nastavlja.

SADA JE NA REDU SDS?

Najzanimljiviji dio Vukanovićevih tvrdnji tek slijedi.

On smatra da Stanivuković ne planira da stane na Narodnom frontu, već da ima ambiciju da pod svoju kontrolu privuče i dio SDS-a – prije svega strukture oko Branka Blanuše, Darka Babalja i Marinka Božovića.

Dakle, ako se slože sve kockice koje Vukanović pominje, scenario izgleda ovako: Narodni front prvo, SDS poslije – a PSS kao veliki opozicioni „usisivač“.

Za Vukanovića je to nastavak procesa koji je, kako tvrdi, već viđen tokom kampanje. Dio SDS-a praktično je podredio sopstvenu kampanju Stanivukovićevom PSS-u, dok je Stanivuković istovremeno preuzimao njihov prostor i glasove.

A pitanje koje sada visi u vazduhu glasi: ako je Narodni front već na Draškovom stolu – koliko će trebati da na sto stigne i SDS?

Jer, po svemu sudeći, opoziciona politička pijaca tek je počela da radi poslije izbora.

Najnovija objava banjalučkog odbornika Igora Mandića dodatno je otvorila pitanje ko je u opoziciji zaista radio protiv vlasti, a ko je svoje političke račune naplaćivao preko Vukanovićeve energije, infrastrukture i birača.

„Najveći pobjednik ovih izbora je Igor Crnadak. Bravo, majstore! Još jedan mandat sa tuđih leđa“, napisao je Mandić, uz poruku koja je u opozicionim krugovima odjeknula mnogo snažnije nego što bi to neko želio.

Lista je nosila Vukanovićevo ime, ali je Crnadak na kraju osvojio najviše pojedinačnih glasova među kandidatima te liste. Prema preliminarnim podacima, dobio je 2.918 glasova, dok je cijela koalicija osvojila 23.460 glasova.

I tu počinje priča koja sada posebno boli Vukanovićeve pristalice.

Crnadak ima mandat.

Vukanović nema.

Upravo zbog ovakvih poruka, u dijelu opozicionih krugova za Crnatka se sve češće koristi nadimak – „počasni tetak“.

Mandić zato otvara pitanje koje mnogi u opoziciji očigledno ne žele javno da postave: kako je moguće da čovjek čije je ime bilo sinonim za listu ostane bez poslaničkog mandata, dok njegov koalicioni partner ulazi u Narodnu skupštinu?

Posebno je sporno djelovanje pojedinaca iz SDS-a. Marinko Božović i Darko Babalj u opozicionim krugovima već duže se povezuju sa strujom bliskom Drašku Stanivukoviću. Kandidatura Božovića za srpskog člana Predsjedništva BiH dodatno je produbila sukobe i podijelila opoziciono biračko tijelo, čime je, prema kritičarima takvog poteza, direktno oslabljena pozicija Nebojše Vukanovića.

A onda dolazi slučaj Igora Crnatka.

Čovjek koji se politički razišao sa Draškom Stanivukovićem i formirao vlastitu strukturu PDP-a Republike Srpske, u Narodnu skupštinu Republike Srpske ulazi upravo preko Vukanovićeve liste.

Ironija je očigledna: Vukanović je ostao bez poslaničkog mandata, dok je jedan od onih koji su politički profitirali od njegove liste dobio novi mandat.

Zato danas posebno odzvanja Mandićeva poruka o „najvećem pobjedniku izbora“.

Ako je Crnadak zaista najveći pobjednik – postavlja se pitanje čiji je to uspjeh? Njegov lični ili uspjeh politike i infrastrukture Nebojše Vukanovića?

Upravo zato Igor Mandić danas predstavlja rijedak glas unutar opozicionog bloka koji bez uvijanja proziva političke kalkulacije i takozvane „beton koalicije“.

I dok se jedni nakon izbora proglašavaju pobjednicima, činjenice ostaju: Vukanović je ostao bez poslaničkog mandata, pojedini političari su preko njegove liste nastavili svoje karijere, a opozicione strukture koje su trebale da budu saveznici međusobno su se iscrpljivale u borbi za pozicije.

Igor Mandić očigledno smatra da je vrijeme da se o tome otvoreno govori.

Samo dan nakon izbornog poraza, Srpska demokratska stranka ušla je u novi, još dublji sukob. Umjesto smirivanja strasti i analize rezultata, rukovodstvo stranke povuklo je potez koji je otvorio novo pitanje – da li se odgovornost za izborni rezultat pokušava prebaciti na jednog od najprepoznatljivijih lokalnih funkcionera SDS-a?

Gradonačelnik Bijeljine i član Predsjedništva i Glavnog odbora SDS-a Ljubiša Petrović isključen je iz stranke odlukom predsjednika Branka Blanuše. Kao razlog navedeno je kršenje Statuta i javna podrška kandidatima drugih političkih organizacija na izborima.

Petrović je otvoreno podržao Nebojšu Vukanovića u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH, i upravo je ta podrška očigledno postala jedna od ključnih tačaka sukoba sa vrhom SDS-a.

A nakon odluke o isključenju – SDS je proključao.

Iz bijeljinskog SDS-a javno su postavljena pitanja o tome zašto je nakon izbornog rezultata prvi potez rukovodstva bio izbacivanje Petrovića, umjesto preuzimanja odgovornosti za rezultat cijele stranke.

Posebno odjekuje pitanje koje su iz SDS-a Bijeljina uputili javnosti: da li je Petrovićevo isključenje dio nekakvog dogovora između Branka Blanuše i Milorada Dodika?

U isto vrijeme, iz samog vrha stranke stižu pozivi na odgovornost.

Milan Miličević poručio je da bi nakon izbornog rezultata koji je, kako navodi, istorijski minimum za SDS, predsjednik stranke trebalo da ponudi ostavku, zajedno sa rukovodstvom.

Još direktniji je bio u poruci da se autoritet u SDS-u ne može graditi „čistkama i isključenjima“, već razgovorom, konsultacijama, odlukama stranačkih organa i izbornim rezultatom.

Miličević je pozvao Blanušu da povuče odluku o isključenju Petrovića i sazove sjednicu Glavnog odbora i Skupštine SDS-a.

Slična poruka stiže i od Želimira Neškovića, koji upozorava da nije vrijeme za nove podjele i da odgovornost za loš izborni rezultat prvenstveno snosi rukovodstvo stranke.

Aleksandra Pandurević takođe je ocijenila Blanušinu odluku kao nestatutarnu i zatražila njegovu ostavku.

Dakle, pitanje više nije samo zašto je Ljubiša Petrović izbačen.

Pitanje je zašto se nakon izbornog rezultata koji je otvorio ozbiljna pitanja o budućnosti SDS-a prvo krenulo u obračun unutar stranke.

Petrović je godinama jedan od najprepoznatljivijih ljudi SDS-a u Semberiji i gradonačelnik Bijeljine. Njegova odluka da javno podrži Vukanovića pokazala je ono što je već duže vrijeme očigledno – da dio opozicionog biračkog tijela ne prihvata političke dogovore vrhova stranaka i da traži drugačiji opozicioni nastup.

Upravo je Nebojša Vukanović na ovim izborima pokazao da takva politika ima svoje biračko tijelo. Njegova podrška nije nestala uprkos snažnom pritisku sa različitih strana, a Petrović je odlučio da stane uz njega javno i bez kalkulacije.

Zato Petrovićeva poruka nakon isključenja ima posebnu težinu.

„Još nije zvonilo, i dalje traje nastava! Ćeraćemo se još! Živjela Srpska demokratska stranka! Živio narod!“

Petrović je najavio i pravnu borbu protiv odluke o isključenju, tvrdeći da je nezakonita.

Istovremeno, Ognjen Bodiroga brani odluku rukovodstva i tvrdi da je „pročišćavanje SDS-a počelo“, pozivajući se na Statut i princip da pravila moraju važiti jednako za sve.

Tako se pitanje Petrovića odavno pretvorilo u pitanje mnogo veće od jednog stranačkog disciplinskog postupka.

To je pitanje kakav SDS uopšte želi da bude.

Petrović je izbačen iz SDS-a, ali njegov politički uticaj nije time nestao.