Iako ih često grickamo usput, ove male riznice zdravlja kriju nevjerovatne razlike koje mogu direktno uticati na vašu energiju, varenje i san. Dok jedna vrsta dominira u izgradnji mišića, druga je neprikosnoveni šampion čišćenja organizma a evo i zašto ne biste smjeli da izaberete samo jednu.

Bundevine sjemenke: Šampion snage i sna

Ako vam fali energije, šaka bundevinih sjemenki će vas podići brže od bilo kakve hemije. One nisu samo ukusna zanimacija, već ozbiljan saveznik vašeg tijela.

Magnezijumski bum: One su jedan od najboljih izvora magnezijuma, koji je ključan za rad nerava, kontrolu šećera i opuštanje mišića.

Muško zdravlje: Već decenijama se koriste za prostatu i ublažavanje tegoba kod uvećane prostate (BPH).

San kao na oblacima: Sadrže triptofan, aminokiselinu koja pomaže tijelu da proizvede serotonin i melatonin – hormone zadužene za dobar san.

Imunitet: Prepun su cinka, što ih čini obaveznim u sezoni prehlada.

Suncokret: Melem za kožu i varenje

Suncokret možda djeluje obično, ali njegove sjemenke su “teška kategorija” kada je u pitanju zaštita ćelija.

Vlakna za “lijena crijeva”: Ako vas muči varenje, suncokret je pobednik jer sadrži znatno više vlakana od bundeve.

Vitamin E (Vitamin lepote): Jedan su od najboljih izvora ovog antioksidansa koji čuva vašu kožu od starenja i smanjuje upale.

Srce i krvotok: Bogate su zdravim mastima i gvožđem, što pomaže u transportu kiseonika i čuva elastičnost krvnih sudova.

Štitna žlijezda: Sadrže selen, mineral koji bundeve gotovo i nemaju, a koji je neophodan za pravilan rad štitne žlijezde.

Veliki okršaj: Ko pobjeđuje?

Kada stavimo ove dvije grickalice na crtu u tri ključne kategorije, situacija izgleda ovako.

Vlakna

Suncokretove sjemenke imaju više vlakana – bolje su za varenje i zdravlje crijeva.

Magnezijum

Bundevine semenke su bogatije magnezijumom – odlične za mišiće, nerve i opštu ravnotežu u telu.

Proteini

Bundevine sjemenke imaju malo više proteina – korisno za oporavak i izgradnju mišića.

Konačna presuda

Koja je sjemenka bolja? Odgovor zavisi od toga šta vašem tijelu trenutno treba.

Želite više mišića i bolji san? Uzmite šaku bundevinih sjemenki.

Muči vas varenje ili želite blistavu kožu? Suncokret je vaš najbolji drug.

U praksi? Najbolje je ne birati, nego kombinovati. Mješavina bundevinih i suncokretovih semenki daje telu širok spektar vitamina (posebno E i B), minerala i zdravih masti. A to je upravo ono što pravi razliku između dobre i stvarno dobre ishrane, prenosi Ona.

Možete da nas pratite i na Facebook stranici:

Onkolog i doktor medicine Jevgenij Čeremuškin istražuje ovu teoriju. Tumor su ćelije koje su se vratile u svoje stanje matičnih ćelija i povratile sposobnost dijeljenja.

– Ovako to funkcioniše: ćelija se pojavljuje, a u njenoj DNK je kodiran program. Ovaj program određuje funkciju ili strukturnu ulogu ćelije, njen životni vijek i broj dioba koje će proći. Svaka ćelija funkcioniše prema ovom programu; u tijelu nema nedefinisanih, slobodnih ćelija, ali može doći do grešaka, poput računara. Onda ovaj program otkaže, ćelija se vraća u svoje prvobitno stanje i počinje da se razvija na drugačiji način, dijeleći se po svom obrascu. Nema potrebe za strahom; stalno imamo polomljene ćelije, ali naš imuni sistem je jači. One su uništene – kaže onkolog za ruski Woman.ru.

Faktori rizika

Postoji mnogo faktora rizika: genetski poremećaji, hemikalije, zračenje, životna sredina, hrana i starenje (sa godinama ima više oštećenih ćelija i imuni sistem je slabiji).

Biološki, vjeruje se da može proći 5-15 godina od prve problematične ćelije do tumora veličine centimetra.

– Stres je takođe na ovoj listi, ali kao indirektni faktor. Kada je osoba u ovom stanju, centralni nervni sistem je pod opterećenjem. To je primarni regulatorni sistem (čak ni ne razmišljamo o tome kako dišemo, gutamo ili trepćemo). Tijelo mobiliše svoje resurse da podrži centralni nervni sistem, imuni sistem slabi, i ako su u tom trenutku bile prisutne tumorske ćelije, one se mobilišu. Tumor je živi organizam. Pojedinačne ćelije umiru, ali kada se spoje, formiraju sopstvenu vaskularnu mrežu i aktivno se dijele. Uče da luče supstance tako da ih imuni sistem ne blokira. Brzina razvoja raka zavisi od potencijala ćelije za diobu. Kod leukemije se ona brzo razvija, bukvalno u roku od nekoliko nedjelja, i cijelo tijelo je pogođeno. Neki tumori, međutim, rastu godinama bez izazivanja ikakvih simptoma – zaključio je ljekar.

Poznaje obje strane

Psihologinja Oksana Kornjejeva iz prve ruke poznaje rak dojke i najveće strahove oboljelih od raka: bila je na obje strane – i doktor i pacijent. Prije nekoliko godina i sama je dobila zastrašujuću dijagnozu — svijet joj se srušio, ali bolest je bila izlječiva i Oksana je sada u remisiji. Oksana volontira u Udruženju oboljelih od raka „Zdravo!“, pružajući emocionalnu podršku onima koji se liječe.

– Ljekari imaju podijeljena mišljenja u vezi sa uticajem stresa. Neki kažu: ‘Rak je glup; nikad se ne zna gde ili kada će se manifestovati.’ A stres i psihosomatika nemaju nikakve veze sa tim: tokom rata, sahrane su stizale u svaki dom, svi su tugovali, ali niko nije masovno umirao od raka u pozadini. Drugi se slažu: tuga iscrpljuje čovjekovu snagu, ali svako je drugačiji. Slažem se: nesumnjivo, bolest voljene osobe, brige o budućnosti i jak stres mogu pokrenuti mnoge patološke promjene u ljudskom tijelu. Stres je odbrambeni mehanizam tijela, oslobađanje kortizola i adrenalina, koji nam pomaže da mobilišemo svu svoju snagu u teškoj situaciji. Tijelo posvećuje sve svoje resurse spasavanju nervnog sistema, a imuni sistem igra sporednu ulogu – objašnjava psiholog.

Uticaj depresije

Hronični stres može pokrenuti depresivna stanja: osećaj bespomoćnosti, nisko samopoštovanje, gubitak motivacije i želje za napredovanjem, a ponekad čak i za životom. Osoba počinje da propada, i ne možete a da ne pomislite: „Dosta mi je ove bolesti.“

– Medicina je daleko napredovala, ali kada čujete takvu dijagnozu, ukorijenjene predstave o ‘izgorjelosti od raka’ i slično nehotice izviru iz dubina podsvijesti. Ali, budimo iskreni, više ljudi umire od srčanih i moždanih udara. Uzmite nekoga ko je doživio nesreću i bori se da ponovo stane na noge. Oni znaju da treba da vježbaju i vredno rade, a onda će se oporaviti. Ali kod raka, pacijent često ne želi da uloži trud, odmah se slažući: ‘Džaba sve što radim kad ću umrijeti’ I to je glavna greška: prvo, stav je jednako važan kao i pravilno liječenje. Drugo, rak nije kazna za grijehe. U suprotnom, ne bismo imali bebe koje se razboljevaju, a bolest bi bila ograničena na one koji su počinili gnusne zločine. Treće, ne ‘zašto’, već ‘kako?’ Prvo pitanje se postavlja iz perspektive žrtve, a to nije način razmišljanja za prevazilaženje bolesti – zaključio je psiholog, prenosi Stil.